Kontakt osoba za poslove oko dženaze je Glavni imam IZBD Nermin ef. Babić tfl. 53501314
AHIRET- Bolji svijet
Kratka uputa o ponašanju na bošnjačkoj dženazi
Voljom Uzvišenog Allaha čovjek se u određenom trenutku rodi, određeno vrijeme živi i u određenom trenutku odlazi sa ovog svijeta. Međutim, smrt nije kraj. Duša nastavlja živjeti na drugom svijetu - Ahiretu.
Dženaza namaz
Svaki punoljetan i mentalno zdrav musliman - muškarac dužan je klanjati dženazu namaz. Da bi klanjao dženazu, kao i druge namaze treba da bude fizički i obredno čist, tj da je sa abdestom.
Dženaza ima četiri tekbira (Allahu ekber). Poslije prvog tekbira se uči Subhaneke sa dodatkom "ve dželle senauke", poslije toga uče se salavati, a poslije trećeg tekbira uči se dova. Na kraju četvrtog (Allahu ekber)se predaje Selam 1.na desnu i 2.lijevu stranu.
Napomena:Prilikom donosenja tekbira(Allahu ekber) ruke se ne dižu do glave, već ostaju vezane.
Osoba koja ne zna učiti gore spomenuto izgovarat će samo tekbire(Allahu ekber) za imamom. Dženaza namaz je svojevrsna molitva za dušu umrlog i sudjelovanje u njoj spada u norme primjerenog ponašanja pripadnika islama.
Praćenje dženaze
Pratnja dženaze se vrši dostojanstveno. Neprimjereno je razgovaranje, smijanje, pušenje cigareta, i sl. Prateći dženazu treba učiti dove, tražiti od Allaha dž.š. oprost za svoje i grijehe umrle osobe, te razmišljati o smrti i našoj pripremljenosti za nju jer sve nas to isto čeka.
Ponašanje na mezarju
Zabranjeno je hodati po mezarovima i sjediti na njima. Zagrtanje kabura je pohvalno djelo (Napomena: običaj da se alat obavezno spušta na zemlju prilikom preuzimanja nema ništa zajedničko sa vjerskim propisima.). Stavljanje vijenaca na mezar nije islamski običaj. Bilo bi dobro izbjegavati sve ono od čega nema koristi duša umrlog i što nije u skladu sa islamom.
Prema islamskim propisima, pratnji i klanjanju dženaze prisustvuju samo muškarci. Prilikom dolaska na dženazu, potrebno je biti odjeven prikladno tim okolnostima.
Međutim, u našim uslovima, u kojima ispraćaju dženaze prisustvuju žene, potrebno je dodatno naglasiti obavezu njihovog primjerenog i pristojnog odijevanja.
Nepristojno je obući kratku suknju, prozirnu ili odjeću pripijenu uz tijelo, bluzu ili majicu bez rukava ili kratkih rukava. Poželjno je da ženske osobe koje u svakodnevnom životu ne nose maramu, prilikom prisustvovanja dženazi stave maramu preko glave.
Poslije dženaze najbolje što živi može učiniti za dušu umrlog je da živi moralno, u skladu sa propisima islama, da čini dovu Uzvišenom Allahu i da radi dobra djela.
Ponašanje kod bolesnika na smrtnoj postelji
Ako je neko prisutan u zadnjim trenucima života svoga bližnjega, ili neke druge osobe, poželjno je da poluglasno izgovara riječi La ilahe illallah, Muhammedu resulullah (Nema boga osim Allaha, Muhammed je Njegov poslanik) kako bi ih bolesnik ponovio i kako bi mu one bile posljednje u ovozemaljskom životu. Nakon smrtnog časa umrlom treba zatvoriti oči i prekriti ga prekrivačem, a potom pozvati službu medicinske pomoći radi utvrđivanja smrti. Nakon toga treba pozvati pokopnu službu.
Ponašanje rodbine, komšija i prijatelja
Rodbina, komšije i prijatelji pomoći će porodici umrlog u skladu sa potrebama i mogućnostima . Najprikladnije je da primaju i ispraćaju goste koji dolaze izraziti saučešće porodici, te da se uključe u poslove organizovanja dženaze.
Prirodno je zaplakati za bliskom i dragom osobom u trenutku njenog preseljenja na Ahiret. Međutim i tada treba ostati priseban i primjereno i dostojanstveno se ponašati. Jadikovanje, naricanje i preglasno plakanje muslimanima nije dozvoljeno i smatra se nepristojnim. Takvo ponašanje bilo bi, prema islamskom učenju, uznemiravajuće za dušu umrlog, a grijeh onome ko bi se tako ponašao.
Izražavanje saučešća
Izražavanjem saučešća pokazujemo da saosjećamo u žalosti za umrlim. To je pohvalan gest.
Najbolje je saučešće izraziti Kur'anskim ajetom: "Innellahe me'as-sabirin" (Zaista je Allah sa strpljivima), a odgovara se takođe Kur'anskim ajetom: "Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un" (Allahovi smo i njemu se vraćamo).
Pored toga u našoj tradiciji je ostalo izražavanje saučešća na turskom jeziku: Bašun sagolsun, a odgovara se Dostum sagolsum.
Primjereno je izraziti saučešće riječima: Primite moje saučešće.
Prilkom izražavanja saučešća muškarci će se međusobno rukovati ili zagrliti. Žene će postupiti na isti način.
Muškarci i žene koji nisu bliski rođaci neće se međusobno rukovati, nego će samo usmeno izraziti saučešće ožalošćenima.