Porijeklo Danske izgubljeno je još u pretpovijesti. Prije nego što su je nastanili Skandinavci, Danska je bila dom Keltima, što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubojstava i pogreba. Najstarije dansko pismo potječe iz 7. stoljeća, kada je nastao i novi runski alfabet. Najstariji grad je Ribe koji datira iz 810. godine. Sve do 11. stoljeća Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno s Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Mnogi arheolozi i povijesničari vjeruju da su Vikinzi otkrili Ameriku na svojim putovanjima od Skandinavije, preko Islanda, zatim do Grenlanda i na kraju do Amerike. Smatra se da su Danci naselili Jylland već u 7. stoljeću te do 11. st. uspostavili jaku državu. Godine 826. dolaskom Ansgara počelo je pokrštavanje. Danski kralj Sven Gabelbart je 1013. osvojio dijelove Engleske a njegov sin Knut Veliki 1028. i Norvešku. U različitim dobima kralj Danske je vladao dijelovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i dijelovima Djevičanskih otoka, Trankebarom u Indiji, dijelovima obala Baltičkog mora i današnjom sjevernom Njemačkom. Za vladavine kraljice Margarete I. (1387.-1412.) pod danskom su se vlašću u Kalmarskoj uniji 1397. godine, ujedinile Danska, Norveška i Švedska. Švedska se pobunila 1523. i osamostalila. Scania, Blekinge i Halland su bili dijelovi Danske većim dijelom njene rane povijesti, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez s Norveškom raskinut je 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom, sve do 1905. godine. Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i poslije europskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. juna 1849.
|